projekti

Trenutno se provode slijedeći projekti:

U.P.E.Z.– Programi smanjenja šteta odgovor su na sveopći porast broja korisnika droga, osoba koje se bave prodajom seksualnih usluga, kao i povećanjem broja osoba s rizičnim seksualnim ponašanjem. Program se sastoji iz dva dijela, od čega prvi obuhvaća posrednu prevenciju i posredan rad s korisnicima droga i to na način da se distribuira sterilan pribor za IVKD (intravenske korisnike droga) i sakuplja upotrijebljeni; zatim kroz distribuciju kondoma i edukativnih materijala seksualnim radnicima- cama, svodnicima i MSM (homoseksualnim) osobama. Osnovni cilj i svrha programa je SMANJENJE DRUŠTVENIH POSLJEDICA UZIMANJA DROGA i RIZIČNOG SEKSUALNOG PONAŠANJA. Također, program predviđa kontinuirano motiviranje na prestanak uzimanja droga i uspostavljanje trajne apstinencije, uključivanje u programe liječenja, prestanak rizičnog seksualnog ponašanja, testiranja na krvlju i spolno prenosive bolesti, odnosno očuvanje zdravlja pojedinca. U.P.E.Z. se odvija na ulici, mjestima gdje ovisnici borave, žive ili koriste droge te kroz Dnevni centar (DROP IN), gdje je korisnicima omogućen boravak, topli napitak, održavanje osobne higijene, pranje robe i socijalni kontakt sa zaposlenicima. Program obuhvaća rad s 400 ovisnika, od toga 250 posrednih korisnika koji svakodnevno injektiraju droge ili neki supstitut te 150 ovisnika koji uzimaju pribor i 200 osoba u riziku. Stoga značajno doprinosi sigurnosti svih građana gradova i općina s područja Županije, gdje se skupljaju uporabljene igle i štrcaljke. Neposrednim se radom s ovisnikom utječe i na sve članove njegove obitelji te zajednici općenito jer je programom predviđena motivacija na liječenje i prestanak uzimanja sredstava ovisnosti.

Udruga Institut Pula provodi ovaj program od konca 2006. godine, nakon što je zaposlila još jednog djelatnika. Udruga Terra Rijeka pružila nam je svu potrebnu edukaciju za implementaciju programa, a Ministarstvo zdravlja odobrilo je novčane resurse kako bi projekt zaživio. Od 01.01.2006. g. projekt se kontinuirano i svakodnevno provodi na području grada Pule, a tijekom 2007. g. obuhvatio je sve veće gradove i općine Istarske županije. 2011. g. Udruga usvaja svoj prvi strateški dokument, koji je usklađen sa strateškim dokumentima relevantnih državnih tijela (MiZ i Ured za droge) te u 2013. g. osiguravamo sredstva za otvaranje Dnevnog centra. Dugogodišnji rad dao je kao rezultat konstantno povećanje broja korisnika programa, dispozicije infektivnog otpada, veću uključenost ovisnika iz drugih gradova, sveobuhvatnost projekta i aktivnosti.

LAV U MENI– projekt prevencije uporabe duhanskih proizvoda. Posljednjih godina prate se rizični trendovi ponašanja adolescenata i uspoređuju s podacima na Europskoj i svjetskoj razini. Istraživanja  ističu da je u Hrvatskoj povećana uporaba cigarete, alkohola i droga te da smo iznad Europskog prosjeka- 3. mjesto po pušenju. Dugotrajno pušenje uzrokuje čitav niz teških i smrtonosnih bolesti (rak pluća, srčane bolesti, kronične opstrukcije pluća itd). Udio pušača u sveopćoj populaciji iznimno je velik, a Hrvatska njeguje kulturu pušenja kao društveni status te su to područja u koja želimo intervenirati. Procjenjuje se da u Hrvatskoj od posljedica pušenja godišnje umire oko 14.000 ljudi (grad veličine Makarske) te da svaka treća osoba puši. Projekt se sastoji od provođenja univerzalne prevencije u osnovnim školama županije za djecu od 12 do 14 godina te od Škole nepušenja za sve dobne skupine, namijenjena svim pušačima koji traže pomoć pri odvikavanju, ali i onima koji o tome tek razmišljaju, gdje Škola nepušenja služi kao dodatni čin osnaživanja volje za prestankom. Održana su preventivna edukativna predavanja i radionice u osnovnim školama kao nadopuna zdravstvenog kurikuluma (obuhvat 2000 djece na godišnjoj razini) te je organizirano više ciklusa Škole nepušenja u trajanju od po 5 dana, uz praćenje i potporu polaznicima kroz 7,30, 90, 180,270 i 365 dana.

Kada govorimo o adolescentskom razdoblju, govorimo o vrlo kompleksnom periodu u kojem se mlada osoba nalazi u konfliktu između sebe i svijeta u kojem se nalazi.  Započinje između 11. i 13. godine i traje do dvadesete. Često se smatra emocionalno vrlo intenzivnim i nerijetko stresnim razdobljem. E. H. Ericsson (1977) određuje adolescenciju kao „fazu u kojoj se psihičkim i društvenim procesima osjećaji, iskustva i poistovjećivanja iz djetinjstva zamjenjuju novim iskustvima i novim poistovjećivanjima.“

Adolescenti ne pripadaju niti skupini djece, niti skupini odraslih. U tom prijelazu iz svijeta djetinjstva u svijet odraslih, događaju se složene i duboke promjene na tjelesnoj, emocionalnoj, intelektualnoj, moralnoj i socijalnoj razini. Adolescencija se katkad smatra razdobljem u kojem se mladi počinju odvajati od roditelja, no još nemaju definiranu ulogu u društvu. Vrlo često se smatra intenzivnim i nerijetko stresnim razdobljem, te se opetovao javljaju nove promjene raspoloženja, buntovništvo, konflikt sa okolinom, ispitivanje granica, neprimjereno ponašanje, i sl. Problemi u razdoblju adolescencije često su psihosocijalne prirode  od blagih i prolaznih smetnji ponašanja, poremećaja odnosa u obitelji, teškoća u prilagodbi i školskog neuspjeha do ovisnosti, delikvencije, nesreća i samoubojstava. Brojna istraživanja upozorila su na povezanost i utjecaj rizičnih ponašanja mladih (pušenje, alkohol, droga, promiskuitet) na njihovo psihofizičko zdravlje, posebice s posljedicama na psihičko, spolno i reproduktivno zdravlje).

Pušenje cigareta započinje najčešće u ranoj adolescenciji. Posebno osjetljiva grupa populacije su tinejdžeri, s obzirom da se nalaze u razdoblju učvršćivanja temeljnih životnih načela, navika i obrazaca ponašanja. Jedan od najvažnijih čimbenika za započinjanje pušenja je što se pušenje doživljava kao odraz zrelosti i nezavisnosti. Mnogobrojna istraživanja pokazuju da je redovito pušenje u mladenačkoj dobi povezano s drugim rizičnim ponašanjima, no mladi pušenje doživljavaju kao izraz slobode i neovisnosti te ne vide dugoročne posljedice po njihov život. Također su pokazala kako početak pušenja vodi do pojave drugih rizičnih ponašanja te kako je pušenje cigareta samo uvod u konzumiranje opijata i drugih sredstava. Prema podacima Europskog istraživanja o pušenju, pijenju i uzimanju droga (ESPAD, 2011), 54% učenika je izjavilo da su barem jednom popušili cigaretu te 28% da su pušili cigarete u posljednjih 30 dana. 2% učenika popušilo je barem kutiju cigareta dnevno u posljednjih 30 dana. U posljednjih mjesec dana je pušilo 38% dječaka i jednaki postotak djevojčica, a eksperimentiranje duhanom započinje u sve ranijoj dobi. Prema europskom istraživanju, u Hrvatskoj je povećana upotreba alkohola i inhalanata, a u sva tri pokazatelja upotrebe cigarete, alkohola i droga, Hrvatska je iznad europskog prosjeka. Hrvatska je na 3. mjestu po pušenju cigareta, a vidljiv je trend blagog povećanja.

SVI JEDNAKI, SVI ZAJEDNO– Projekt je skup aktivnosti koje imaju za cilj smanjenje predrasude, stereotipa i diskriminacije prema osobama oboljelima od HIV / AIDS-a, kao i povećavanje njihovih osobnih i osnovnih ljudskih prava. Zadnje istraživanje Centra za mirovne studije pokazuje kako u Hrvatskoj 25 posto građana ima negativne stavove prema manjinama. Isto tako, ljudi se najviše osjećaju diskriminiranima zbog svog socijalnog  ili zdravstvenog statusa.  Smatraju da nemaju jednake mogućnosti za obrazovanje, zbog čega su siromašni i klasno podijeljeni. Drugi indikator diskriminacije je broj tužbi prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije, a njih je zasad oko 30 godišnje, no to ne znači da diskriminacije nema, nego da se Zakon tek počinje prepoznavati. U lokalnim sredinama nema kvalitetne zaštite manjina i na tome moramo dugoročno raditi. Cilj ovog projekta je utjecati na novu generaciju ljudi.

Stigma i diskriminacija nisu novi fenomeni i stalni su pratitelji te epidemije, no važno je naglasiti kako je neophodno poduzeti sve korake kako bi se započeo proces dezevaluacije. 

Projekt je  usmjeren prema ostvarivanju općeg cilja, odnosno poštivanju ljudskih prava, osmišljena  kao skup aktivnosti koji posredno i vrlo direktno stvaraju nove mogućnosti, odnosno posredno utječe na  usvajanje pozitivnih promjena, odnosno potiče procese uvažavanja  i poštivanja oboljelih osoba, povećanja blagostanja obitelji korisnika, osnaživanje zajednice, uključivanju pojedinca u društvene procese, destigmatizaciji određenih skupina.

  1. Socijalna uključenost je proces kojim nastoji osigurati da svatko, neovisno o okolnostima, može ostvariti svoj puni potencijal, pri čemu zaposlenost i dohodak čine važni, premda ne isključiv kriterij. Promicanje socijalnog uključivanja znači zagovaranje društva za ljude, koje se temelji na uzajamnom poštovanju i solidarnosti, promicanju jednakih mogućnosti te pristojne životne standarde, bez obzira na ekonomski status ili sposobnost, spol, spolnu orijentaciju, socijalnu i etičku pripadnost i sl.
  2. Destigmatizacija oboljelih, odnosno smanjenje negativnih stavova kroz jačanje kapaciteta pojedinca iz zajednice. Cilj edukacija je da se ukaže na propuste ili djela kojima se uzrokuju ili pojačavaju patnje stigmatiziranih skupina.
  3. Prevladati „začarani krug“ kršenja ljudskih prava, odnosno utjecati na misli i stavove mladih prema oboljelima. Stigma je stav koji dovodi do čina, odnosno izolacije, čime se postiže učinak diskriminacije, a sve zbog predrasude.
  4. Promovirati socijalna i društvena prava oboljelih među općom populacijom. Činjenica je da ljudi u neznanju stvaraju strah od oboljelih. Nedostatak razumijevanja bolesti, mitovi o prijenosu virusa, strahovi povezani uz seksualnost, medijski – senzacionalistički pristup bolesti – oboljelima, strahovi povezani sa smrću, drogom itd. Sve su ovo elementi zastupljeni u svakodnevnici mladih ljudi, a koji će uskoro postati „oni koji mogu doprinositi održavanju stigme i kršenju ljudskih prava“ ili se mogu educirati i osvijestiti da će uskoro moći biti ljudi koji će imati pravo zastupati interese oboljelih.

Kako u radu udruge djelujemo sa osobama oboljelim od HIV/ADIS-a, naša deklaracija glasi: „Mi smo stvarna opasnost za oboljele od HIV-a, a ne oni za nas“. 

TRIPLE R– Rehabilitation for Recovery and Reinsertion, europski je projekt u kojem sudjelujemo.

Ciljevi:

  • Razmjena dobre prakse među europskim partnerima na polju rehabilitacije
  • Smanjenje recidiva i kriminala povezanog sa zlouporabom droga
  • Stvaranje troškovno efikasnog modela rehabilitacije od zlouporabe droga, društvene reintegracije i pravosudnih intervencija, s naglaskom na ispitivanju novih modela i alternativnih mjera za zatvorske kazne za ovisnike o drogama
  • Diseminacija materijala unutar zemalja članica EU u svrhu potpore implementaciji efikasnih modela rehabilitacije, oporavka i reintegracije

Aktivnosti:

Sve aktivnosti predstavljaju logičan slijed i jedna proizlazi iz druge, uz tri glavne teme: rehabilitacija, društvena reintegracija i pravosudna intervencija. Prva linija aktivnosti je menadžment i koordinacija. Druga je razmjena dobrih praksi, studijske posjete i edukativne aktivnosti, iz čega će se kreirati materijal za tiskanje priručnika o rehabilitaciji, smjernica za društvenu reintegraciju i za pravosudne intervencije. Priručnik i smjernice koje će projekt proizvesti promovirat će saznanja o EU i internacionalnom nivou rehabilitacijskih modela intervencija, počevši od primjera dobrih praksi terapijskih zajednica uključenih u projekt, uključujući njihove referentne i reintegracijske mreže.

Nadalje, smjernice će zajedno s učenjem, treningom i tutorstvom biti implementirane u pilot projektu u Hrvatskoj, kojim će se ispitati primjena tretmana, terapijskih zajednica, programa društvene reintegracije i alternative zatvorskim kaznama u društvenom kontekstu najnovije EU članice. Hrvatske udruge uključene u projekt bit će ključne za izradu studije izvedivosti i implementaciju pilot faze, kao i za povezivanje s drugim terapijskim zajednicama u svrhu razmjene iskustava i diseminacije projektnih zaključaka na nacionalnom nivou. Seminar u Bruxellesu i zaključna konferencija u Zagrebu fokusirat će se na diseminaciju znanja i projektnih materijala europskim i internacionalnim institucijama, stvarateljima politika u državama projektnih partnera te nacionalnim stručnjacima kako bi se omogućila daljnja implementacija u zemljama članicama EU, kao i potencijalnim zemljama- kandidatima.