projekti

Trenutno se provode slijedeći projekti:

U.P.E.Z.– Programi smanjenja šteta odgovor su na sveopći porast broja korisnika droga, osoba koje se bave prodajom seksualnih usluga, kao i povećanjem broja osoba s rizičnim seksualnim ponašanjem. Program se sastoji iz dva dijela, od čega prvi obuhvaća posrednu prevenciju i posredan rad s korisnicima droga i to na način da se distribuira sterilan pribor za IVKD (intravenske korisnike droga) i sakuplja upotrijebljeni; zatim kroz distribuciju kondoma i edukativnih materijala seksualnim radnicima- cama, svodnicima i MSM (homoseksualnim) osobama. Osnovni cilj i svrha programa je SMANJENJE DRUŠTVENIH POSLJEDICA UZIMANJA DROGA i RIZIČNOG SEKSUALNOG PONAŠANJA. Također, program predviđa kontinuirano motiviranje na prestanak uzimanja droga i uspostavljanje trajne apstinencije, uključivanje u programe liječenja, prestanak rizičnog seksualnog ponašanja, testiranja na krvlju i spolno prenosive bolesti, odnosno očuvanje zdravlja pojedinca. U.P.E.Z. se odvija na ulici, mjestima gdje ovisnici borave, žive ili koriste droge te kroz Dnevni centar (DROP IN), gdje je korisnicima omogućen boravak, topli napitak, održavanje osobne higijene, pranje robe i socijalni kontakt sa zaposlenicima. Program obuhvaća rad s 400 ovisnika, od toga 250 posrednih korisnika koji svakodnevno injektiraju droge ili neki supstitut te 150 ovisnika koji uzimaju pribor i 200 osoba u riziku. Stoga značajno doprinosi sigurnosti svih građana gradova i općina s područja Županije, gdje se skupljaju uporabljene igle i štrcaljke. Neposrednim se radom s ovisnikom utječe i na sve članove njegove obitelji te zajednici općenito jer je programom predviđena motivacija na liječenje i prestanak uzimanja sredstava ovisnosti.

Udruga Institut Pula provodi ovaj program od konca 2006. godine, nakon što je zaposlila još jednog djelatnika. Udruga Terra Rijeka pružila nam je svu potrebnu edukaciju za implementaciju programa, a Ministarstvo zdravlja odobrilo je novčane resurse kako bi projekt zaživio. Od 01.01.2006. g. projekt se kontinuirano i svakodnevno provodi na području grada Pule, a tijekom 2007. g. obuhvatio je sve veće gradove i općine Istarske županije. 2011. g. Udruga usvaja svoj prvi strateški dokument, koji je usklađen sa strateškim dokumentima relevantnih državnih tijela (MiZ i Ured za droge) te u 2013. g. osiguravamo sredstva za otvaranje Dnevnog centra. Dugogodišnji rad dao je kao rezultat konstantno povećanje broja korisnika programa, dispozicije infektivnog otpada, veću uključenost ovisnika iz drugih gradova, sveobuhvatnost projekta i aktivnosti.

Od 2016. godine, U.P.E.Z. se terijatolno dijeli na dva područja: Pulu i jugoistočnu Istru te Poreč i sjeverozapadnu Istru. U kolovozu 2017. godine otvorili smo Dnevni centar u Poreču.

S.N.O. (Sigurnije noćno okruženje) – S.N.O. kroz informiranje, edukaciju i uspostavljanje mreže dionika nastoji utjecati na smanjenje zdravstvenih rizika za sudionike noćnih zabavnih aktivnosti te na smanjenje negativnih posljedica povezanih rizičnih ponašanja za zajednicu općenito.

Opći cilj projekta: Suzbiti i spriječiti pojavu ovisnosti među djecom i mladima te rizično ponašanje djece i mladih vezano uz eksperimentiranje sa sredstvima ovisnosti u noćnom okruženju.

Posebni ciljevi:

  • Stvoreni temelji, osnove i preduvjeti za implementaciju mjera koje smanjuju zdravstvene rizike za posjetitelje događanja u noćnom okruženju, kao i negativnih posljedica koje iz njih proizlaze.
  • Osigurati sustav i metode promicanje provedbe Zakona odnosno usvajanje i primjena  standarda „sigurnijeg noćnog okruženja“
  • Utjecati na stvaranje  okruženja koje vodi računa o zdravlju i dobrobiti posjetitelja noćnih događanja
  • Podignuti razinu osviještenosti  posjetitelja noćnih i zabavnih događanja o rizicima koje poduzimaju u odnosu na točenje alkoholnih pića i omogućiti im pristup alatima za smanjenje šteta
  • Osigurati preventivne aktivnosti i smanjiti broj kriznih zdravstvenih situacija u noćnom okruženju.

Sigurna Pula – prikupljanje i dispozicija infektivnog otpada s javnih površina u Puli i bližoj okolici.

Sigurna Pula je projekt predviđen kao niz akcija čišćenja javnih površina, napuštenih objekata, stanova i fortifikacijskih objekata u kojima intravenski korisnici droga žive i / ili koriste droge, od odbačenog infektivnog otpada, odnosno uporabljenog narkomanskog pribora te prikupljanja iskorištenog pribora za injektiranje droga direktno od ovisnika (needle exchange).

Zlouporabu droga prate razne zarazne bolesti poput HIV-a, hepatitisa, krvlju i spolno prenosivih bolesti. Posljedice zlouporabe droge ne ostavljaju svoj trag samo na društvu i pojedincu, već i u prirodi i okolišu, pričinjavajući time štete još većih razmjera. Prvenstveno, one su vidljive kroz onečišćenje okoliša s infektivnim i potencijalno infektivnim otpadom, primjerice odbačenim ili skrivenim narkomanskim priborom (šprice, igle). Infektivni otpad sadrži patogene biološke agense (bakterije, viruse, gljivice, parazite) koji zbog svojeg tipa, koncentracije ili virulencije u određenim uvjetima mogu izazvati bolest u ljudi koji su im izloženi. Slučajnim dolaskom u kontakt s takvim otpadom može doći do razvoja zaraznih bolesti. Infektivni medicinski otpad, osobito oštri predmeti, odgovoran je za najviše akcidentalnih situacija koje se spominju u stručnoj literaturi.

Udruga Institut Pula posljednjih 10 godina kontinuirano ulaže resurse u sanaciju javnih površina. Pula se suočila s problemom odbačenog infektivnog otpada na javnim površinama, a najučestalije su bile okolice osnovnih i srednjih škola, fortifikacijski objekti, parkovi i napuštene zgrade u državnom i privatnom vlasništvu. Novine su bile prepune članaka koji su upozoravali na opasnost od ubodnog incidenta, ali i svjedočanstava ogorčenih građana koji su gotovo svakodnevno upozoravali da se u njihovom susjedstvu ovisnici okupljaju i da redovito mogu vidjeti osobe koje si injektiraju droge bez imalo srama. Iz ljubavi prema gradu i građanima, koji su postali kolateralne žrtve ovisničkih navika, odlučili smo započeti s čišćenjem lokacija od odbačenih štrcaljki i igli te smo u posljednjih nekoliko godina sanirali većinu gradskih površina, parkova, tvrđava, okolica vrtića, škola, šetališta i druge zelene površine. Prije devet godina, u suradnji s Ministarstvom zdravstva RH, razvili smo program razmjene pribora (needle exchange) kojim motiviramo intravenske korisnike droga da nam uporabljeni pribor vraćaju, no ni dan danas nismo uspjeli zahvatiti apsolutno sve intravenske korisnike droga, tako da još uvijek postoji potreba kontinuiranog obilaženja lokacija i sakupljanja otpada na zdravstveno siguran način. Zaposlenici Udruge Institut educirani su u području sakupljanja i odlaganja infektivnog otpada te su verificirani od strane Ministarstva zdravstva, ali i Ministarstva zaštite okoliša. Prostorije udruge posjeduju Gauss Kruger koordinate i jedini smo koji zadovoljavamo visoke javnozdravstvene sigurnosne standarde kako bismo mogli vršiti ovakvu aktivnost.

I ja sam čovjek– Projekt se temelji na dva dnevna boravka u kojima je osiguran prihvat beskućnika u Puli i Poreču i to tijekom cijelog dana, u trajanju od 12 sati na dan. Dnevni boravci osmišljeni su kao mjesto u kojemu  korisnik ima mogućnost korištenja praktične pomoći  i psihosocijalne podrške. Načelo rada i pristupa korisnicima temelji se uvažavanju činjenice da osoba živi u neadekvatnim uvjetima, da dio njih nema volje, želje i/ili mogućnosti mijenjati trenutnu situaciju, da je dio  korisnika izabrao koristiti sredstva ovisnosti. Ne provodimo psihoterapiju i ne tješimo korisnike, već ih podržavamo i tražimo njihove snage i kapacitete. 

Boravak je mjesto u kojemu svaki korisnik može boraviti onoliko dugo koliko poželi (u okviru radnog vremena) ili može tijekom dana navraćati, a prostor prihvaća kao „svoj”. Socijalne usluge osmišljene su kao niz usluga koje oponašaju „kućne uvjete“. Svaki korisnik ima mogućnost da dobije skuhanu kavu ili čaj, da pojede suho pripravljeno pecivo koje smo osigurali iz donacija lokalnih pekarnica, i/ ili zobenu kašu koja se pripravlja sa vodom,  čime osiguravamo minimalnu dostupnost hrane u svakom trenutku. Tijekom boravka u prostorijama, svaki korisnik se može istuširati, obrijati, oprati i osušiti robu kako bi se osigurali minimalni higijenski preduvjeti. Osobita pozornost pridodaje se zimskim mjesecima kad se nabavljaju i dijele deke, prekrivači, zimske jakne i cipele.

Psihosocijalnu podršku koju je neophodno provoditi s ovom korisničkom skupinom možemo tretirati i kao psihosocijalnu intervenciju, jer je većina korisnika dugoročno u posljedičnom „afektu“ niza kritičnih situacija koje su dovele do stanja beskućništva. Krizni događaji vode gubitku bliskih i značajnih osoba, kontrole vlastitog života, osjećaja sigurnosti, nade i inicijative, poštovanja, vlasništva, a nerijetko i nepovjerenja u socijalne institucije, odnosno pristupu i korištenju mjera socijalnih usluga. Rane su duboke, često i kronične no uključivanje korisnika u grupe koje doprinose zadovoljavanju psiholoških potreba jednako je važno kao i zadovoljavanje socijalnih potreba te su neodvojive jedna od druge. Programi psihosocijalnih potreba  imaju za cilj smanjiti osjećaj bespomoćnosti kod korisnika.