SPOLNO PRENOSIVE BOLESTI (SPB) su zarazne bolesti uzrokovane bakterijama, virusima i parazitima koje se prenose sa zaražene na zdravu osobu spolnim kontaktom putem tjelesnih tekućina (npr. sjeme, krv, vaginalna tekućina). Neki uzročnici, primjerice klamidija, mogu se prenijeti i neizravnim kontaktom kao što su bazeni ili ručnici. Osim vaginalnim odnosom, uzročnici spolnih bolesti mogu se prenijeti i oralnim te analnim odnosima. Čak i pravilna uporaba prezervativa nije garancija da neće doći do prenošenja uzročnika i zaraze.

Rizično spolno ponašanje podrazumijeva rano stupanje u spolne odnose, često mijenjanje partnera ili višestruke partnere, homoseksualne odnose, odnose s osobom za koju se zna da je zaražena, odnose bez zaštite i sl. Rizično spolno ponašanje tako se naziva jer višestruko povećava vjerojatnost od zaraze navedenim patogenima i razvoja bolesti, prenošenja istih na druge zdrave osobe, a kod žena i na novorođenče. Osobe vrlo rizičnog spolnog ponašanja nerijetko su zaražene i s nekoliko uzročnika istovremeno.

Najčešći bakterijski uzročnici uključuju klamidiju, gonoreju, sifilis, ureaplazmu i mikoplazmu. Najčešći virusni uzročnici su hepatitis, HPV, herpes i HIV. Stidne uši, svrab, kandidijaza i trihomonijaza uzrokovane su parazitima, gljivicama i protozoama.

Spolno prenosive bolesti, ako se ne liječe, dovode do teških oštećenja zdravlja, a neke su i smrtonosne. Lako se i neprimjetno prenose, bez obzira na spol, dob i rasu. Imati spolni odnos s nekom osobom, s obzirom na mikroorganizme, znači imati spolni odnos sa svima s kojima je ta osoba prije imala spolni odnos. Preduvjeti zaštite od spolno prenosivih bolesti su znanje, koje je dobar temelj, uz vještine i stav, koji su nam neophodni.

 

 

GENITALNA HPV infekcija je spolno prenosiva bolest uzrokovana humanim papiloma virusom. Ime se odnosi na grupu virusa s više od 100 tipova, od kojih je preko 30 spolno prenosivo. Infekcija tipovima visokog rizika može dovesti do razvoja karcinoma vrata maternice, vanjskog spolovila, vagine, anusa ili penisa. Simptomi bolesti mogu se pojaviti nakon nekoliko tjedana ili mjeseci nakon spolnog kontakta s inficiranom osobom, ali se ne moraju pojaviti uopće. To su:
– pojačani ili promijenjeni iscjedak iz vagine, penisa ili anusa
– osjetljivost, pečenje, žarenje ili svrbež genitalnog i analnog područja
– pojava ranica, mjehurića, bradavica ili bilo kakvih promjena u genitalnom području, spolnim organima ili ustima
– bolovi ili pečenje prilikom mokrenja
– bolovi i osjetljivost tijekom spolnog odnosa.

 

Ovi znakovi mogu biti vrlo slabo izraženi ili mogu potpuno izostajati. Kod nekih ljudi javljaju se genitalne bradavice ili promjene na vratu maternice, vanjskom spolovilu, anusu ili penisu. Osim u genitalnom području mogu izazvati bradavice u području oka, usta ili grkljana. Ovisno o broju i mjestu, spolne bradavice mogu biti bolne, lako se mrve i izazivaju svrbež (ovi tipovi ne dovode do zloćudnog rasta). Kondilomi se obično prezentiraju kao mekane, vlažne, uzdignute, ravne ili papilomatozne, pojedinačne ili multiple tvorbe, ružičaste do crvene boje. 

Metode liječenja uključuju aplikaciju krema od strane pacijenata ili postupke koje provodi liječnik. Ne postoji “lijek” za HPV-infekciju, iako kod većine žena infekcija prođe sama od sebe, no važno je upamtiti da virus ostaje zauvijek u našem tijelu. U Hrvatskoj se godišnje registrira oko 350 novih slučajeva karcinoma vrata maternice. Ako se pravovremeno i rano ne prepoznaju i ne liječe, HPV infekcije mogu uzrokovati neplodnost muškarca i žene, izvanmaternične trudnoće i spontane pobačaje, smrt ili teška oštećenja djeteta rođenog od inficirane majke, predstadij raka i rak vrata maternice, oštećenja ostalih organa.

 

GENITALNI HERPES ubraja se među česte, tj. najraširenije spolno (oralno) prenosive bolesti.
U prvom stadiju koji je zarazan javljaju se nelagodan osjećaj i peckanje u području zahvaćenom virusom, kao i osjećaj napetosti kože spolnog organa, što može potrajati i do 12 dana. Ponekad ove simptome prate osjećaj umora i opća slabost.
Drugi, zarazni, stadij herpesne infekcije započinje izbijanjem mjehurića koji potom pucaju ostavljajući brojna bolna oštećenja sluznice ili kože, uz nerijetko povišenu tjelesnu temperaturu. Nakon pucanja mjehurića i zarastanja ranica, nastupa treći stadij koji nije zarazan.
Nakon prvog izbijanja bolesti (primarna infekcija herpesom) virus se smješta u živčane ganglije donjeg dijela kralježnice, gdje može ostati pritajen više mjeseci ili čak godina.
Ne postoji djelotvoran lijek koji liječi herpes, ali postoje lijekovi koji smanjuju broj izbijanja ponovnih napadaja i njihovo trajanje.

KLAMIDIJSKA INFEKCIJA danas je u svijetu najrasprostranjenija i po ljudsku plodnost najpogubnija spolno prenosiva bolest. Uzrokom je čak 30-50% nespecifičnih upala spolovila. Naročito je raširena među mladima zbog ranog početka seksualnih aktivnosti i mijenjanja spolnih partnera.
To je tiha infekcija koja može biti nekomplicirana ili komplicirana i vrlo je izdržljiva. Kod 80% žena i 50% muškaraca ne javljaju se simptomi, što značajno doprinosi daljnjim komplikacijama. Neliječene infekcije mogu dovesti do neplodnosti i izvanmaternične trudnoće, spontanih pobačaja, djelomične ili potpune neprohodnosti jajovoda. Kod muškaraca infekcija se može iz mokraćne cijevi širiti sjemenovodima do nadsjemenika, u kojem izaziva upalu i propadanje spermija. Obavezno je liječenje oba partera antibioticima, bez obzira što nemaju znakove bolesti. Simptomi se manifestiraju kao učestalo ili bolno mokrenje i/ili peckanje pri mokrenju, sluzavo gnojni iscjedak iz mokraćne cijevi, bol u donjem dijelu trbuha i rijetko povišena tjelesna temperatura.

KANDIDIJAZA je jedna od najraširenijih spolno prenosivih bolesti, kojoj je uzročnik candida albicans. Prisutna je u spolnom traktu kod 20-25% zdravih žena. Aktivira se i postaje patogena (uzrokuje bolest) u prilikama koje pogoduju umnažanju uzročnika: iza menstruacije, zbog uporabe hormonskih kontraceptiva, nepravilne higijene (agresivni sapuni, vruća voda) te poslije uporabe antibiotika. Manifestira kao gusti, sirasti iscjedak bijele boje, koji pecka, žari i izaziva nelagodu. Uspješno se liječi lijekovima.

 

SIFILIS (LUES) je bolest koju uzrokuje bakterija Treponema pallidum. Početni stadij očituje se kao tvrda, bezbolna ranica koja ako se ne liječi preraste u mnogo teže probleme. Prvi stadij (3 tjedna nakon infekcije): pojavljuje se bezbolna ranica (čir) na spolovilu, čmaru ili, kod prijenosa oralnim spolnim odnosom, u ustima. U drugom i trećem stadiju dolazi do osipa, temperature i teških oštećenja unutarnjih organa i mozga.
Dijagnozu sifilisa je u ranom stadiju teško postaviti. Ona se potvrđuje ili pomoću pretraga krvi ili neposrednim pronalaženjem pomoću mikroskopa. Pretrage krvi koriste se češće, jer se lakše izvode. Dijagnostičkim testovima nije moguće razlikovati o kojem se stadiju bolesti radi. Sifilis je izlječiva bolest, a potrebna je jedna kura antibiotika za izlječenje. Najčešće se koriste antibiotici na bazi penicilina. U novije vrijeme primijećen je porast otpornosti na neke antibiotike, no u usporedbi s nekim drugim spolno prenosivim bolestima sifilis je relativno lako izlječiv.

GONOREJA (KAPAVAC, TRIPER) je spolno prenosiva bolest koju uzrokuje bakterija imenom Neisseria gonorrhoea. Gonoreja se prenosi bilo kojim oblikom spolnog odnosa (vaginalni, oralni, analni), i vrlo je zarazna, odnosno ako je jedan partner zaražen, visoka je vjerojatnost da će doći do zaraze i zdravog partnera, a poznato je i da lakše dolazi do prijenosa s muškarca na žene. Moguć je i prijenos s majke na dijete za vrijeme poroda, s negativnim posljedicama za novorođenče. Ovisno o načinu prijenosa, početna infekcija može biti na spolovilu, ždrijelu ili rektumu, a poslije može doći i do širenja na druge organe.
Gonoreja se razlikuje od većine drugih spolno prenosivih bolesti po tome što češće pogađa muškarce kada je u pitanju razvoj simptoma. Od zaraženih muškaraca oko 50% će ih imati simptome, dok će simptome imati samo 20-30% žena. Glavni simptomi gonoreje na penisu u muškaraca su jako i neugodno pečenje pri mokrenju, mutna mokraća, bolovi i gnojni iscjedak iz mokraćne cijevi. Gonoreja na ždrijelu i rektumu rjeđe uzrokuje simptome, a oni su najčešće bolovi i nelagoda. Simptomi koji prevladavaju kod žena su vaginalni iscjedak, mokraćne tegobe, bol u donjem dijelu trbuha, bol u zdjelici i bolnost pri spolnom odnosu.
Ako bolest ostaje dugo neliječena, povećava se rizik od širenja zaraze na druge organe. Posljedice dugog neliječenja mogu biti opasne i ugrožavajuće, pa je stoga važno liječenju pristupiti u ranijoj fazi bolesti. Širenje na druge organe prvenstveno uključuje kožu i zglobove, a rijetko može uzrokovati čak i upalu srca (endokarditis) i moždanih ovojnica (meningitis). Kao i kod infekcije klamidijom, i kod gonoreje se strahuje od razvijanja upalne bolesti zdjelice – širenje infekcije na maternicu, jajovode i jajnike, koji mogu imati ozbiljne posljedice uključujući stalnu (kroničnu) bol u zdjelici, ektopičnu trudnoću (izvanmaternična trudnoća) i neplodnost.
Dijagnoza se temelji na bakteriološkim pretragama briseva. S obzirom na to da su neki simptomi isti kao i u nekih drugih spolno prenosivih bolesti te s obzirom na mogućnost zaraze s više uzročnika, potrebno je napraviti kompletnu mikrobiološku obradu. Jednom kada se uspostavi dijagnoza, može se pristupiti liječenju, a potrebno je liječiti oba partnera.

MIKOPLAZMA I UREAPLAZMA– Mycoplasma hominis, Ureaplasma urealyticum i Mycoplasma genitalium najčešći su bakterijski uzročnici iz obitelji Mycoplasmataceae, i često se izoliraju u simptomatskim infekcijama urogenitalnog trakta. Zajedničko im je da nemaju staničnu stijenku koja inače daje oblik bakterijskim stanicama, stoga mikoplazme i ureaplazme mogu biti raznolikog oblika. Istovremeno, većina antibiotika koji se danas koriste u borbi protiv bakterijskih infekcija uništavaju upravo staničnu stijenku kako bi izazvali smrt bakterije. Kako mikoplazme i ureaplazme nemaju staničnu stijenku, takvi antibiotici nisu učinkoviti u suzbijanju njihovih infekcija. Stoga se u liječenju mora pribjegavati drugim vrstama antibiotika koji nisu na bazi penicilina.
Oko 75% zdravih, spolno aktivnih osoba nositelji su ureaplazme, dok ih mikoplazme nosi oko 15% zdravih, spolno aktivnih osoba. Zato se mikoplazme i ureaplazme najčešće javljaju kao prateće infekcije drugih bakterijskih upala, i rijetko samostalno izazivaju simptomatsku bolest, pa je stoga vrlo važno liječiti primarnu infekciju.
Osim urogenitalnih bolesti koje uzrokuju, među kojima su česte tzv. nespecifične upale mokraćne cijevi u muškaraca, te upale rodnice, vrata maternice i upalne bolesti zdjelice u žena, sve je više dokaza o njihovoj povezanosti s nastankom neplodnosti, patoloških trudnoća, upala plodnih ovojnica, prijevremenih porođaja i pobačaja u žena te povezanost s neplodnosti u muškaraca.
Simptomi infekcije mikoplazmama i ureaplazmom su nespecifični, a najčešće se javljaju kao urogenitalne infekcije mokraćne cijevi, rodnice ili vrata maternice. Simptomi kod muškaraca uključuju bol i peckanje prilikom mokrenja, nespecifičnu bol u donjem dijelu trbuha i gnoj u urinu. Kod žena se javljaju bolovi ili napetost u donjem dijelu trbuha, pojačani iscjedak iz rodnice i bolovi kod spolnog odnosa. Mogu se javiti mučnina i povraćanje, povišena tjelesna temperatura, nepravilna krvarenja kao i mokraćne tegobe poput boli i peckanja prilikom uriniranja.
Ako mikoplazme iz bilo kojih razloga dospiju u maternicu ili jajovode, mogu izazvati upalnu bolest zdjelice s razvitkom ožiljkastih promjena u zdjelici, apscesa (gnojnih nakupina) ili neprohodnost jajovoda. U oko 25% pacijentica s upalom jajovoda i jajnika (adneksitis) izolira se Mycoplasma hominis. Posljedice mogu biti neplodnost i izvanmaternična trudnoća.
Liječenju se treba ozbiljno pristupiti. Ako se radi samo o pratećoj infekciji, često se liječenjem samo osnovne infekcije razriješi i infekcija mikoplazmom odnosno ureaplazmom. Međutim, ponekad su te infekcije upornije i liječenje osnovne upale nije dovoljno jer se simptomi zadržavaju i povećava se rizik od širenja bakterije na druge organe poput pasjemenika i testisa kod muškaraca ili maternice, jajovoda i jajnika kod žena s ozbiljnim posljedicama na plodnost. Tada treba primijeniti terapiju koja ciljano eliminira upravo mikoplazme i ureaplazme. Vrlo je važno ponoviti kontrolu nakon 2-4 mjeseca jer su recidivi (ponovne infekcije) česte. Također, važno je liječiti sve partnere, jer ovi uzročnici brzo mutiraju pa se ne stvara trajna imunost, stoga će neliječeni partner opet zaraziti partnera koji se liječio.

 

Testiranja na spolno prenosive bolesti vrše se u svim ginekološkim i dermatovenerološkim ambulantama, bilo javnim bilo privatnim ordinacijama i klinikama. Čak i ako su slabo izraženi, simptome ne smijete zanemariti već uvijek treba zatražiti liječničku pomoć.

Hepatitis je upalna bolest jetre, često uzrokovana prisutnošću virusa. Najviše je slučajeva hepatitisa B i hepatitisa C. Hepatitis A je virusna upalna bolest koja se prenosi fekalno- oralnim putem, zagađenom hranom ili vodom. Rijetko se može prenijeti i putem krvi. Kod nas je vrlo rijetka.

HEPATITIS B je virusna bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa B, može biti akutna i kronična. Nakon nekoliko mjeseci može se spontano povući, no u 10% osoba razvija se perzistentna (stalna) infekcija koja se može manifestirati kao kronično vironoštvo ili kronični aktivni hepatitis, s razvojem ciroze jetre i hepatocelularnog karcinoma jetre. Hepatitis B prisutan je u tjelesnim tekućinama- krvi i ejakulatu. Prenosi se na slijedeće načine:
– Nezaštićenim spolnim odnosom sa zaraženom osobom
– Zajedničkim korištenjem pribora za intravensko ubrizgavanje droga
– Prilikom određenih zahvata u nesterilnim uvjetima (tetoviranje, bušenje ušiju, piercing)
– Sa zaražene majke na dijete

HEPATITIS C je najčešće kronična bolest uzrokovana virusom hepatitisa C. Akutna bolest manifestira se u samo oko 10% slučajeva. U 50-80% slučajeva prelazi u kronični oblik. Kod 20-30% osoba javlja se ciroza jetre ili hepatocelularni karcinom jetre. Hepatitis C također je prisutan u tjelesnim tekućinama- krvi i ejakulatu. Prenosi se na slijedeće načine:
– Zajedničkim korištenjem pribora za intravensko ubrizgavanje droga
– Krvlju i krvnim pripravcima
– Prilikom određenih zahvata u nesterilnim uvjetima (tetoviranje, bušenje ušiju, piercing)
– Zajedničkim korištenjem žileta, četkica za zube ili brijaćeg pribora
– Rjeđe, nezaštićenim spolnim odnosom.

 

HIV bolest je zarazna i zasad neizlječiva. To je kronični, progresivni proces koji nastaje ulaskom HIV-a (virusa humane imunodeficijencije) u organizam. Tijekom vremena može oslabiti imunološki sustav te doći do pojave raznih bolesti. AIDS je kratica za Sindrom stečene imunodeficijencije (Acquired Immunodeficiency Syndrome), uzrokovan virusom HIV-a. Opisuje stanje u kojem je došlo do takvog slabljenja imuniteta da se javljaju razne bolesti.

 

Od trenutka zaraze HIV-om do nastupa AIDS-a prođe u prosjeku 10 godina. Kod osoba koje uzimaju antiretrovirusnu terapiju, životni vijek znatno se produžuje.

HIV je prisutan u krvi, spermi i vaginalnom sekretu. Prenosi se na tri osnovna načina:
– Nezaštićenim spolnim odnosom (vaginalni, oralni, analni). Prijenos je moguć s muškarca na ženu, sa žene na muškarca i s muškarca na muškarca. HIV se prenosi za vrijeme spolnog odnosa kada dođe do dodira sluznice (vagine, penisa, rektuma ili usne šupljine) sa sekretima (sjemena tekućina, vaginalni sekret) ili s krvlju zaražene osobe (menstrualna krv, oštećenje sluznice vagine ili rektuma).
– Putem krvi ili krvnih pripravaka. Zaraza je moguća ukoliko se koristi zajednički pribor (igle i šprice) za intravensko ubrizgavanje droga. HIV se također može prenijeti putem transfuzije krvi i krvnih pripravaka, presađivanjem organa, ali je taj rizik testiranjem sveden na minimum.
– Sa zaražene majke na dijete. Do prijenosa najčešće dolazi tijekom poroda ili dojenjem, rjeđe u trudnoći.

– Pravilnom uporabom kondoma pri spolnom odnosu

– Redovitom uporabom sterilnih šprica i igala pri intravenskom korištenju droga
– Liječenjem ostalih spolno prenosivih bolesti, jer će do infekcije lakše doći ukoliko je sluznica već oštećena
– Izbjegavanjem piercinga i tetovaža ili njihovo izvođenje u kontroliranim, sterilnim uvjetima
– Primjenom standardnih mjera zaštite za zdravstvene djelatnike
– Nedijeljenjem predmeta na kojima se može nalaziti zaražena krv- britvica, četkica za zube, žileta i sl.
– Od hepatitisa B može se zaštititi i cijepljenjem.

Ako ste bili izloženi bilo kojem od navedenih rizika, najbolje je provjeriti vlastiti status testiranjem na HIV i / ili hepatitis.

– Rano otkrivanje bolesti omogućit će ranije liječenje i preventivnu terapiju
– Spriječit ćete nehotično širenje infekcije na druge
– Suočit ćete se sa svojim strahovima i osloboditi ih se u slučaju negativnih rezultata
– Ako ste trudni, smanjit ćete mogućnost da se i vaše dijete zarazi

Stigma i diskriminacija pogoduju širenju HIV-a i hepatitisa. Stigmatizacija je oblik predrasuda koji diskreditira ili odbija pojedince ili grupe zbog toga što se čine drugačijima od većine ili od nas samih. Kad se ljudi ponašaju u skladu s postojećim predrasudama, stigma vodi u diskriminaciju. Svaki oblik diskriminacije povreda je osnovnih ljudskih prava. Treba zapamtiti da se HIV-om ili hepatitisom može zaraziti svatko; nisu bitne ni godine, spol, socijalni status, seksualna orijentacija ili etnička pripadnost.

 

 

PULA
Zavod za javno zdravstvo Istarske županije
Nazorova 23
Telefon: 052/529 017 i 052/529 046
Radno vrijeme: ponedjeljak i srijeda 15–17 h i prva subota u mjesecu 8– 12 h

 

ROVINJ
Telefon: 052/ 841 656
Osoba za kontakt: Vlasta Skopljak, dr. med.

RIJEKA
Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije
Epidemiološki odjel
Krešimirova 52a
Radno vrijeme: ponedjeljak i srijeda 13- 15 h
Telefon: 051/ 358 798
Osoba za kontakt: Đana Pahor, dr. med.

 

Hrvatski zavod za javno zdravstvo
Odjel za promicanje odgovornog spolnog ponašanja
Rockefellerova 12
Telefon: 01/ 48 63 345
Radno vrijeme: utorak 11- 15 h i četvrtak 15– 18 h
Moguće je testirati se na: HIV, hepatitis B, hepatitis C, sifilis
Osoba za kontakt: Tatjana Nemeth Blažić, dr. med.

 

CheckPoint Zagreb
Domagojeva 10
Radno vrijeme: pon, sri, pet 16:00- 19:30
Telefon: 0800 448 767
Moguće je testirati se na HIV i hepatitis C putem brzih testova iz sline. Rezultati se čekaju 20 minuta.

 

Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”,
Referentni centar za dijagnostiku i liječenje zaraze HIV-om
Mirogojska 8
Radno vrijeme: pon-pet 15:30- 18:30
Telefon: 01/ 46 78 243
Moguće je testirati se na HIV i hepatitise B i C. Nalazi se čekaju 2 dana za HIV, do 7 radnih dana za hepatitise

 

ZJZ Dubrovačko-neretvanske županije
Odjel za epidemiologiju
Dr. Ante Šercera 4a
Radno vrijeme: ponedjeljak i srijeda 16.00 – 18.00
Telefon: 020/ 341 085
Moguće je testirati se na: HIV, hepatitis B, hepatitis C, sifilis. Rezultati se čekaju do 7 dana.
Osoba za kontakt: Mato Lakić, dr. med.

 

ZJZ Osječko-baranjske županije
Franje Krežme 1
Telefon: 031/225 711
Radno vrijeme: utorak i četvrtak 15– 18 h
Osoba za kontakt: Karlo Kožul, dr. med.

 

 

ZJZ Brodsko-posavske županije
Vladimira Nazora 2a
Telefon: 035/447 228
Radno vrijeme: ponedjeljak i srijeda 15– 17 h i subota 8– 12 h
Osoba za kontakt: Ante Cvitković, dr. med.

 

 

ZJZ Splitsko-dalmatinske županije
Vukovarska 46
Telefon: 021/401 114 i 021/ 401 154
Radno vrijeme: ponedjeljak do petak 8– 16 h
Osoba za kontakt: Dijana Nonković, dr. med

 

 

Zavod za javno zdravstvo Zadarske županije
Kolovare 2
Telefon: 023/300 841
Radno vrijeme: ponedjeljak do petak 9– 11 h
Osoba za kontakt: Alan Medić, dr. med.

 

Pitanja vezana uz savjetovanje i HIV testiranje možete slati na e-mail: hiv.savjet@hzjz.hr

 

Korisne informacije možete naći ovdje i ovdje.