OVISNOST O DROGAMA
Fenomen konzumiranja droge i ovisnosti prati ljudski rod od davnina što potvrđuju brojne povijesne činjenice. Još oko 5000. godine p. n. e. stari Sumerani su uzimali opijum, o čemu postoje pisani tragovi.
Broj konzumenata droge raste iz godine u godinu kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Sve su veće mogućnosti da se i sam/sama nađeš u društvu u kojem će ti netko ponuditi „travu“, ili barem pobuditi u tebi znatiželju. Ali, bezazlena znatiželja može biti krivi korak koji može završiti u ovisnosti i zato je pravi odgovor: „Hvala, ne bih“. Konačna je odluka na tebi, međutim za donošenje ispravne odluke dobro je baratati činjenicama i informacijama iz literature, ali i saznati iskustva onih koji su prošli put ovisnosti i to bez obzira radi li se o takozvanim lakšim ili pak težim drogama. Svaki početak, ma kako se bezazlenim i bezopasnim činio, može završiti tragično. Stoga upoznaj istinu o drogama, posljedice koje one mogu imati za tvoje fizičko i psihičko zdravlje i što moraš činiti da se držiš podalje od njih!
Za početak, što je droga, a što ovisnost?
Droga je svako psihoaktivno sredstvo prirodnog ili sintetskog podrijetla koje osoba uzima radi postizanja neke poželjne promjene psihičkog ili fizičkog stanja, a o kojem može postati ovisna. Prema farmakološkom djelovanju droge dijelimo u šest osnovnih kategorija (Schwebel, 1995):
1. Stimulativna sredstva– potiču aktivaciju (kokain, kofein, nikotin, amfetamin)
2. Depresanti– snižavaju aktivaciju (barbiturati, sintetski sedativi, sredstva za spavanje, alkohol)
3. Narkotici (opijati)– oslobađaju od boli i uspavljuju (kodein, morfiji, opijum, metadon, heroin)
4. Halucinogeni– iskrivljuju percepciju (LSD, PCP- fenciklidin)
5. Kanabis– različitih djelovanja- ponekad potiču, snižavaju aktivaciju, iskrivljuju percepciju (marihuana, hašiš)
6. Inhalanti– omamljuju (ljepilo, benzin, nitroksid, aromatski ugljikovodici)KATEGORIJE:
Ovisnost se definira kao povremeno ili trajno uzimanje neke droge, a karakterizira je nesavladiva potreba za drogom, sklonost povećanja uzimane količine (zbog razvitka tolerancije) te štetne posljedice za ovisnu osobu (tjelesne, psihičke, ekonomske, društvene), ali i za njenu okolinu. Ovisnost može biti psihička i fizička:
- Psihička ovisnost je kada osoba povremeno ili trajno uzima drogu da bi dostigla osjećaj zadovoljstva i ugode i/ili izbjegla neugodu.
- Fizička ovisnost je stanje koje nastaje obično nakon duljeg uzimanja droge, a kada se droga prekine uzimati, nastupa niz simptoma koji čine apstinencijski ili sindrom ustezanja.
Kako se ovisnost razvija?
Tijek je uglavnom jednak za sve ovisnike i moguće je razlikovati 4 faze:
Prva faza: PROBA
Droga se uzima na nagovor ili zbog znatiželje. Netko samo na tome i ostane, ali netko nastavlja s uzimanjem. Zapamti, proba je faza ovisnosti, a ne samo bezazleno koketiranje s drogama.
Druga faza: SVE ČEŠĆA KONZUMACIJA DROGE
Osoba sve češće uzima drogu, u društvu, za dobro raspoloženje. Pritom na to troši i sve više novca ili „prijatelji“ sve više i više časte. Osoba ne percipira da ima problem i uvjerena je da može prestati kad god poželi. Iako je uvjerena da može prestati kad god poželi, činjenica je da drogu konzumira sve češće i češće.
Treća faza: NAVIKA
Iz druge je vrlo lako „skliznuti“ u treću fazu – vrlo štetnu i opasnu. Osoba postaje zaokupljena drogom. Započinje zanemarivati svoje dnevne obaveze, nije funkcionalna u školi, na fakultetu, u obitelji ili na poslu, gubi kontakte sa starim prijateljima, sve češće ulazi u konflikte s obitelji te se okreće novom društvu koje ima iste obrasce ponašanja. Osoba postaje više ili manje svjesna problema, najčešće ga negira i nije u stanju prekinuti s drogiranjem.
Četvrta faza: OVISNOST
U najopasnijoj i najštetnijoj fazi, osoba više ne vlada svojim životom, nego droga. Naime, ovisnost o drogi manifestira se u svim područjima života. Ovisnik je izgubio svoju osobnost, karakter i identitet i sve je usmjerio na samo jednu potrebu- drogiranje. Mijenja mu se i društveni život, nerijetko ulazi u sukob sa zakonom zbog svakodnevne potrebe da ima novaca kako bi zadovoljio svoje potrebe za drogiranjem. Gubi sve prijašnje prijatelje i dolazi do stalnih sukoba u obitelji.
Postoji li veća vjerojatnost zlouporabe droge u određenim dobnim skupinama?
Iako je zlouporaba droga prisutna u svim dobnim skupinama, rizična skupina je ipak adolescentna dob. Motivi mladih osoba koji započinju s uzimanjem droge su mnogi i različiti:
• radoznalost,
• osjećaj manje vrijednosti i nedostatak samopoštovanja,
• loše socijalne prilike u obitelji,
• nedostatak roditeljske pažnje i ljubavi,
• težnja za pripadnosti vršnjacima,
• nesposobnost rješavanja konfliktnih situacije i sl.
Isto tako novi načini zabave, trendovi, pozitivni stavovi prema drogama, materijalistička filozofija, hedonistička orijentacija prema životu i velika dostupnost droga pridonose vjerojatnosti da će adolescent posegnuti za drogama.
Simptomi konzumiranja droge
Osim što je kao posljedica uzimanja droga narušeno psihičko zdravlje, droga ostavlja duboke tragove i na tijelu. Navedeni znakovi kasnije imaju posljedice na funkcioniranje u društvu, bilo da je riječ o profesionalnom funkcioniranju ili interpersonalnim odnosima.
FIZIČKI SIMPTOMI:
• Crvene oči, jako proširene ili sužene zjenice
• Zanemarivanje osobne higijene
• Gubljenje težine (kod nekih droga)
• Poremećaji u spavanju
• Umor ili hiperaktivnost
• Dugotrajan kašalj
EMOCIONALNI SIMPTOMI:
• Nagle promjene raspoloženja
• Razdražljivost
• Neodgovorno ponašanje
• Nisko samopoštovanje
• Depresija i opće pomanjkanje interesa.
ODNOSI S OBITELJI:
• Svadljivost
• Nepoštivanje pravila
• Udaljavanje od obitelji
ŠKOLOVANJE:
• Smanjeno zanimanje
• Negativan stav
• Loše ocjene
• Puno izostanaka, markiranje i problemi s disciplinom
Treba biti svjestan da je droga problem s kojim se danas suočava sve veći broj mladih ljudi. Ovaj problem ne događa se isključivo drugima jer je svaka mlada osoba u mogućnosti doći u dodir s drogom, bez obzira na to raspolaže li s puno ili malo novca, je li odgojena strogo ili popustljivo, živi li u gradskoj ili ruralnoj sredini.
Ako trebaš pomoć u borbi protiv ovisnosti, obrati se roditeljima ili drugim odraslim članovima obitelji, školskim psiholozima ili specijaliziranim ustanovama. Nije bitno kome ćeš se obratiti, ali je od životne važnosti da to učiniš.
Prepoznaš li simptome uzimanja droge kod tebi drage osobe, porazgovaraj s njom/njim, pokušaj je uputiti na traženje pomoći ili se posavjetuj sa stručnim osobama u tom području.
(Izvor: Sveučilišni savjetovališni centar Sveučilišta u Rijeci – Psihološko savjetovalište Rijeka, 2013.)
Ako trebaš pomoć u svezi ovisnosti, potraži je ovdje.
OVISNOST O KOCKANJU
Kockanje je fenomen koji se susreće u različitim oblicima u gotovo svim kulturama. Razlikujemo socijalno, profesionalno i patološko kockanje. Socijalno kockanje je kulturno prihvatljiva zabava i rekreacija koja nema zaokupljajući karakter i koja ne uzrokuje ozbiljnije negativne posljedice. Profesionalno kockanje je posao kojim se bave uvježbane, vješte i disciplinirane osobe. Patološko kockanje je poremećaj koji se sastoji od čestih, ponavljanih epizoda kockanja koje dominiraju životom osobe, sve do oštećenja socijalnih, radnih, materijalnih te obiteljskih vrijednosti i obveza.
Uzročnost ovisnosti o kockanju je kombinacija biologijskih (genske predispozicije), psiholoških i socijalnih elemenata. Postoji i obiteljska sklonost ovome poremećaju. U podlozi ovisničkog ponašanja su porivi za uzbuđenjem i smanjenjem napetosti. Pokrenuti su nekom emocijom ili događajem, npr. tjeskobom, osamljenošću, depresijom, nezadovoljstvom, kod anksioznih, pasivno agresivnih ličnosti s osjećajem inferiornosti, krivnje, niskog samopoštovanja, koje ne prihvaćaju odgovornost za vlastito ponašanje.
Tijek poremećaja
Ovisnost o kockanju kod muškaraca počinje već u ranoj adolescenciji, što je pogubno za njihov emocionalni razvoj, dok kod žena započinje kasnije u životu. Ovisnost o kockanju je češća kod muškaraca, a uočene su i razlike u načinu kockanja. Muškarci češće kockaju u grupama, a žene same. Kockanje može biti redovito ili epizodično, a tijek poremećaja je progresivan. S vremenom se povećava učestalost kockanja, ali i ulozi. Traženje akcije i uzbuđenja važnije je i od samog novca. Jak unutarnji ili vanjski stresor može društveno kockanje iznenada pretvoriti u ovisnost o kockanju.
Kad kockanje dosegne razinu ovisnosti, osoba znatno promijeni svoje ponašanje. Javlja se sklonost iskrivljenom mišljenju, poricanju, negiranju, praznovjerju. Paradoksalno je da što osoba više gubi, uvjerenija je u “siguran dobitak” i promjenu. Dolazi do sve većih financijskih problema – dugovi, prodaja imovine, poteškoće u otplati kredita, iznuđivanje novca od članova obitelji. Narušavaju se obiteljski i partnerski odnosi. Dolazi do bračne disfunkcije, neadekvatnog roditeljstva, pa i raspada obitelji. Supruge često obolijevaju od depresije, glavobolje, probavnih smetnji, nesanice, a djeca češće obolijevaju od stresom povezanih bolesti – astme, alergije, probavnih smetnji. Dolazi i do problema na radnom mjestu zbog otežane koncentracije, izostanaka s posla, posuđivanja novca od kolega, smanjenja uspješnosti ili školskog uspjeha. Nemogućnost podmirenja dugova, kada iscrpe materijalne rezerve obitelji, prijatelja, pokreće ih u smjeru manipulacija s kreditnim karticama, prijevarama, krađama, što dovodi i do problema sa zakonom. Narušava se fizičko zdravlje, pojavljuju se kronične glavobolje, bolovi u prsištu, poremećaj spavanja, kardiovaskularne bolesti, a od psihičkih poremećaja učestalost depresije kod ovisnika o kockanju je 2-4 puta češća u odnosu na zdrave, kao i stopa pokušaja suicida koja je znatno veća negoli u općoj populaciji.
Istraživanja upućuju na visoku korelaciju s ovisnošću o psihoaktivnim tvarima, uzimanjem duhana, alkohola, s anksioznim poremećajem, opsesivno kompulzivnim poremećajem, socijalnom fobijom, depresijom, visokom stopom suicida, hiperaktivnim poremećajem i poremećajem pažnje i nekim od poremećaja ličnosti.
Terapija
Kao i kod drugih ovisnosti, ovisnici o kockanju dugo ne priznaju da imaju bilo kakav problem i ne prihvaćaju pomoć. Javljaju se na liječenje kad su već nastali veliki dugovi, nemogućnost vraćanja kredita, gubitak posla, rastava braka. Liječenje se provodi uključivanjem u specijalizirani i strukturirani program koji uključuje individualnu psihoterapiju, farmakoterapiju, grupne psihoterapijske programe uz metode samopomoći (anonimni kockari, savjetovališta za kockare, udruge roditelja, skupine za potporu, e-savjetovanja).
Psihodinamska psihoterapija ima za cilj stjecanje uvida u vlastito ponašanje i prihvaćanje novih modela ponašanja. Kognitivno-bihevioralna terapija ima za cilj promjenu pogrešnih vjerovanja i netočne percepcije kao što su: “tko ne igra taj ne dobiva”,”svatko tko igra mora jedanput dobiti”.
Za ovisnost o kockanju još nije registriran nijedan lijek, ipak zbog komorbiditetnih poremećaja često je potrebna i psihofarmakoterapija.
Savjetuje se da ovisnik nastavi svoj život u krugu obitelji, ali i da bude aktivno uključen u organizirani program liječenja. Dio programa uključuje kontrolu njegovih financijskih transakcija, kreditnih pogodnosti, posjedovanja kartica i sl. Neophodna je edukacija obitelji, eventualno uključivanje Centra za socijalnu skrb radi saniranja dugova. Cilj je stabilizirati stanje, uspostaviti apstinenciju, uz psihosocijalnu zaštitu od novih dugova.
Budući da se radi o bolesti s nepovoljnim djelovanjem na obitelj i društvo, da se u sve mlađoj dobi uočavaju prvi znakovi kockarskog ponašanja i da je sve veći broj ovisnika, preventivne aktivnosti trebaju biti usmjerene prema adolescentima i podizanju svijesti društva o značenju problema.
(Izvor: Jadranka Žilić Džeba, dr. med., specijalist psihijatar)
Ako trebaš pomoć u svezi ovisnosti o kockanju, potraži je ovdje i ovdje.
KADA ŽELJA ZA BRZOM ZARADOM LAKO PREĐE U OVISNOST – KOCKANJE I KLAĐENJE
Kockanje, za neke povremeni oblik zabave, dok za druge problem koji razara obitelj i zajednicu, prisutan je dugo vremena u raznim oblicima u ljudskoj civilizaciji. S obzirom na količinu uloženog novca, svrhu i intenzitet kockanja, razlikuje se socijalno prihvatljivo i patološko kockanje.
U članku saznajte više o problemu kockanja, pročitajte priručnik autorice prim. mr. sc. Elvira Koić, dr. med., te koji su koraci ukoliko se odlučite na liječenje ili želite pomoći osobi kojoj treba liječenje pri terapijsko-rehabilitacijskom programu za ovisnost o kockanju.