ŽIVOT S HIV-om
ŽIVOT S HIV-om
HIV se danas smatra kroničnom (a, ne smrtnom) bolešću zahvaljujući napretku u liječenju što znači da svaka osoba koja živi s HIV-om može očekivati dug i zdrav život.
S napretkom u antiretrovirusnom liječenju, sve više osoba koje žive i stare s HIV-om sve češće trebaju društvenu i kliničku podršku. Sa starenjem se javljaju i nova zdravstvena i psihosocijalna stanja i potrebe kod kojih se ponekad pitamo znamo li dovoljno o njima općenito, a pogotovo kod osoba koje stare s HIV-om.
Pružatelji usluga zdravstvene i psihosocijalne skrbi suočeni su s novim izazovima u znanju, iskustvu i sposobnosti prikladnog reagiranja na jedinstvene i složene izazove i potrebe koje se javljaju kod starenja osoba koje žive s HIV-om kao kroničnim oboljenjem kako bi pružili odgovarajuću podršku i smanjili ovisnost o skrbi osoba koje žive i stare s HIV-om kasnije u životu.
Brojna međunarodna istraživanja pokazuju da osobe koje žive s HIV-om još uvijek imaju potrebe i zabrinutosti koje treba adresirati. Tijelo sada ima zadatak više – uz pomoć terapije, pokušat će držati količinu virusa na nemjerljivoj količini.
Zbog toga, preporučljive su pojačane mjere opreza kako bismo olakšali taj proces poput prestanka pušenja ili smanjivanja pušenja, izbjegavanja štetnih tvari poput pretjeranog unošenja alkohola, neravnomjerne prehrane i manjka tjelovježbe. Uz to, postoje i emocionalni izazovi s kojima se suočavaju ljudi koji žive s HIV-om. Njima su važne teme kako prihvatiti svoju dijagnozu, koliko to mijenja odnos sa njihovim partnerima, kako bi okolina reagirala da sazna, mogu li vjerovati svojim zdravstvenim stručnjacima i slično.
Tjelesno zdravlje
Virus HIV-a pogađa imunološki sustav. Svakoga virus HIV-a pogađa na drugačiji način, dakle nema univerzalnog pravila da infekcija HIV-om nužno znači probleme sa, primjerice, bubrezima, kostima, plućima i slično. Korištenjem terapije količina virusa drži se na nemjerljivoj količini, stoga virus nema mnogo utjecaja na tjelesno zdravlje. Ipak, neka istraživanja povezuju povećani rizik od nekih oblika raka ako se radi o pušačima ili ljudima koji prekomjerno piju alkohol. Kažemo da, za ljude koji žive s HIV-om, cigarete i alkohol više utječu na zdravlje nego za ljude koji ne žive s HIV-om, stoga se preporuča apstinencija od takvih sredstava. Ponekad može doći do slabljenja kostiju, odnosno stanja osteoporoze, što ne mora nužno imati veze sa virusom HIV-a.
Tipični izazovi oboljelih od HIV-a razlikuju se za žene i za muškarce. Primjerice, ponekad virus HIV-a može smanjiti razine testosterona u krvi, stoga može djelovati na smanjeni seksualni nagon i erekcije. Za žene, primjerice, može doći do bolnijih menstruacija i ranije menopauze. To je individualno i ne mora biti pravilo da će se dogoditi.
Mentalno zdravlje
Ponekad je teško prihvatiti promjenu koja dolazi s bolesti. Osoba se može osjećati prestrašeno, tužno, ljuto, zbunjeno, usamljeno ili, s druge strane, ne mora osjećati ništa. Sve su to normalne reakcije. Svatko ima pravo na svoje vrijeme prihvaćanja i na vlastiti stupanj spremnosti na drugačiji život.
Jedna od briga koju osobe koje žive s HIV-om mogu imati jest trebaju li reći svom partneru svoj HIV status. To je individualna odluka i odgovornost. Pri tome je potrebno uvažiti partnera koji se izlaže riziku od zaraze pri nezaštićenim spolnim odnosima, ali i to da je to prilika povjerenja i dodatnog zbližavanja.
Također, osobe s HIV-om mogu brinuti imaju li pravo na ljubav, povezanost i obitelj. Brojni ljudi s HIV-om žive sa svojim partnerima i djecom te smo razvojem medicine osigurali mogućnost sigurnog začeća unatoč HIV-u, uz pojačane mjere opreza.
Osobe s HIV-om mogu brinuti o svojoj budućnosti i imaju li pravo na dugoročne planove. Uz propisanu i dosljednu terapiju, nema potrebe za strahom i ograničavanjem.
Živjeti i starjeti s HIV-om
Kako bi se učinkovito i pravilno odgovorilo na te potrebe, omogućujući korisniku upravljanje vlastitim stanjem te istodobno osiguravajući poznavanje složenosti liječenja HIV infekcije, potrebna je neka vrsta Priručnika koji će omogućiti i samom korisniku lakše prepoznavanje u upoznavanje promjena vlastitog tijela, približiti načine na koje može o njemu brinuti te tako povećati kvalitetu vlastitog života.
Za HIV, kao i za mnoge po život opasne bolesti, medicinska znanost omogućuje nam dulji život, ali to nije dovoljno kako bismo živjeli kvalitetno. Moramo također moći živjeti dobro. Stoga smo uvjereni da će ovaj Priručnik pomoći i zdravstvenim te psihosocijalnim krugovima stručnjaka u obavljanju svog životnog poziva, ali i pomoći osobama koje žive s HIV infekcijom kako bi živjele duže i kvalitetnije.
Stigma i diskriminacija
Spolno prenosive bolesti mogu se dogoditi svakome. Međutim, jedan od značajnijih problema je stigma i diskriminacija koja ih prati. Osobe koje imaju neku spolno prenosivu bolest, koje su je imale, pa čak i osobe koje su pristupile testiranju, mogu oko toga biti tajnovite kako ne bi naletile na neodobravanje i osudu društva.
Prema portalu Avert za informiranje i edukaciju u području HIV-a i AIDS-a, preko 50% osoba koje žive s HIV-om doživjele su diskriminatorne stavove zbog tog svojstva.
Neki oblici diskriminacije očigledni su svima – ako poslodavac da otkaz osobi nakon što sazna da ta osoba živi s HIV-om, međutim, neki oblici diskriminacije manje su vidljivi – kao stigmatiziranje unutar zdravstvenog sustava (primjerice, stomatolog koji naručuje osobu koja živi s HIV-om zadnji termin od straha da ne zarazi ostale pacijente).
Radi se o zaostalim strahovima od epidemije HIV-om iz 80-ih godina prošlog stoljeća kada se nije mnogo znalo o transmisiji HIV-a (HIV i AIDS povezivali su se sa smrću i ponašanjima koja se kulturološki ne odobravaju, povezan se sa spolnim odnosima o koji su sami po sebi tabuizirani, zaraza virusom HIV-a promatra se kao vlastita odgovornost neodgovornog spolnog ponašanja i slično).
Zaostali strahovi koji nemaju uporište u empirijskim podacima kojima raspolažemo danas, upareni s općenitim otporom prema kvalitetnoj i dosljednoj edukaciji u području spolnog zdravlja znatno otežavaju borbu protiv stigmatizacije u području HIV-a, AIDS-a i spolnog i reproduktivnog zdravlja općenito. Pravni sustav također ne olakšava situaciju, sa regulativama koje ponekad ne štite u potpunosti osobe koje žive s HIV-om ili pravnu zaštitu osobe koje imaju oduzeta neka ljudska prava uopće ne percipiraju kao dosljednu.
IZVOR: https://volimzdravlje.hr/podrska-oboljelima/zivjeti-s-hiv-om/
Edukativni materijali omogućeni su sponzorstvom Lenis farmacevtike